Vile

Samo da pojasmin da ja nisam autor teksta o vilama. Sve sto je na ovim blogu pronasla sam na drugim stranicama, nazalost nisam napisala link. Cilj je da nadjem sto vise sto moguce intresantno o vilama i da sve skupim na jedno te isto mjesto.

13.05.2005.

DIVLJA ŠLJIVA (Prunus Spinosa)

- biljka povezana sa vilama. Pojavljuje se u mnogim pričama, obično u kontekstu čarobnih prepreka koje se trebaju priječi ili kao zaštita junakinje (zbog oštrog trnja). Popularna je engleska priča koja govori o kćeri jednog diva koja je pobjegla sa princem. Divovi su pošli u potjeru za ljubavnicima. Princ je bacio trn za sobom i iz njega je iznikla guštara toliko gusta da se ni miš nebi mogao kroz nju provući, te su divovi odustali od potjere.
- Slično je i u priči o Trnoružici, ograda od divlje šljive je obrasla oko dvorca, ali se otvorila kako bi propustila princa. U priči o Rapunzel, vještica koja ju je zarobila, bacila je njenog prosca sa najviše kule, on je pao u grmlje i osljepio. Lutao je dvije godine sve dok ga Rapunzel, koja je za to vrijeme pobjegla iz dvorca, nije našla. Kada ga je ugledala tako slijepog, plakala je i plakala, njene su suze dotaknule njegove oči, te je on progledao.
- 11. studenog na Old Samhain u Irskoj je to dan vila divlje šljive, Lunantisha, bića sa Onog svijeta koja čuvaju sveto stablo divlje šljive od svakog čovjeka koji je dovoljno smion da obeščasti to sveto stablo režući mu grane na taj dan. Po Oghamu, druidskoj abecedi drveća, divlja šljiva se zove straif, što znači borba («strife», eng.). Riječi «pogubiti» («slay») i «plod divlje šljive» («sloe») su također usko povezane

Vile
<< 05/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Stranice

VILE & VILENJACI

Vile i vilenjaci pjeuse potiho.
Osmijesi im sjaje na licu poput zlacanih zvijezda.
Vjetar se poigrava s njihovim kosama dugim, mekim, svilenim. Haljine im se obavijaju oko tijela... kao zmije oko svoje zrtve.
I stezu ih. Stezu ih sve jace i jace. Osmijesi izblijede.
Zavlada muk. Vila i vilenjaka vise nema. Kroz cijelu sumu odjekuje rijec, tiho kao lopov svima se uvlaci u srce i krade ono najvrijednije.
Ono jedinstveno, ono nase jedino. Krade snove i vizije, krade zelje. Krade ono sto jesmo. Svi postajemo isti. Razlike nema.

U vrijeme ono, kad ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi,
korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi, tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale.
Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon.
Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri zabaciše svoje tambure
i svirale, pjesma je
utihnula.



BROJAČ POSJETA
137744

Powered by Blogger.ba