Vile

Samo da pojasmin da ja nisam autor teksta o vilama. Sve sto je na ovim blogu pronasla sam na drugim stranicama, nazalost nisam napisala link. Cilj je da nadjem sto vise sto moguce intresantno o vilama i da sve skupim na jedno te isto mjesto.

23.06.2005.

Legenda o Ružica-gradu

Na mjestu gdje je danas Ružica-grad kazuje druga prica u davno je doba bilo vilinsko rocište.Tu su se, na šumskoj cistini, vile nocu sastajale na razgovore i domjenke, tu su se održavala njihova sijela, kadikad bi tu varile trave i spravljale napitke, a kadikad bi i zapjevale, pa i zaplesale.I upravo na tom vileništu odluèi neki moæni velmoža sazidati tvrdi grad...Kad se vile opet jednom skupiše na svom sastajalištu, umjesto svilenkaste trave naðoše razgaženo blato, a umjesto cvjetnih grmova golemo kamenje, navaljeno na njih. Gdje se prije dizalo stabalce, sada je bila hrpa dasaka i greda; gdje su prije nicali cvjetiæi, sada su bili razasuti veliki cavli, prijeteæi da se zabodu u gola stopala. Zaciktaše vile u jadu i u bijesu, pa svojim carolijama namah ispremetaše sve to gradivo i otkotrljaše ga u dolinu. Sutradan je pak bjesnio velmoža koji je gradio grad.Tražio je krivce na sve strane, ali bez ikakva uspjeha. I nije mu preostalo drugo nego da se ponovno lati istoga posla: opet su njegovi ljudi valjali kamenje prema visu, opet su na leðima prtili daske i grede, posræuci na usponima. Posao je pomalo napredovao, pa su iskopane duboke jame za temelje grada, a iz njih su se uskoro pocele dizati zidine...Ali jednoga jutra gradilište je opet osvanulo poharano. Zidine su bile srušene, jame zatrpane, daske i grede slomljene, a kamenje otkotrljano u dolinu. Ponavljalo se to nekoliko puta: što bi graditelji obdan sagradili, to bi vile obnoc porušile...Napokon je velmoža postavio brojne straže i zasjede, te uspio otkriti da mu to vile planinkinje iz noæi u noc ruše gradnju. Što da ucini? Odlucio se uhvatiti ukoštac s njima i surovo ih kazniti. I zaista, unatoc svim vilinskim mocima, unatoc njihovim caranjima, pošlo mu je za rukom da u mrežu, razapetu oko gradilišta, uhvati najljepšu vilu – Ružicu.Zaplela se svojom vilinskom kosom u nju, kao što se vile katkad u šumi zapletu vlasima u oštro trnje.I, kao što su tada vile nemocne da oslobode svoju družicu, tako su nemocne bile i sada. I nemocno su, užasnute i zanijemjele, motrile kako surovi velmoža vuce Ružicu za kosu, u kojoj je bila sva njezina moc, i kako je bešcutno zazidava u temelje kule.

Vile su se razbježale, razletjele na sve strane i nikada više nisu došle na to mjesto. Okrutni velmoža sagradio je grad, ali ga je pratilo vilinsko prokletstvo: u casu kada su trublje objavljivale svršetak gradnje, odronio se kamen s najviše kule i zdrobio velmožu pod sobom.Nestalo je velmože, pa mu se i ime zametnulo.A grad se zove po vili koju je on u njegove temelje zazidao: Ružica-grad.

16.06.2005.

. . . SUSRET S VILAMA . . .

ISPRICAJ TE VASE DOGADAJE U SUSRETOM S VILAMA!!!!

14.06.2005.

SLAVENSKA BOZANSTVA

Arijac je pripadnik pete Rase Majke, nasljednice Atlantide.
H.P.Blavatsky tu rasu opisuje kao evropsku, bijelu, nastalu u
kvartaru (Tajna doktrina, sv.III).

"Arijski (lingvistika) = indoevropski, ariofon. Indoevropskim
nazivamo porodicu jezika kako ju je izdvojio F.Boop (Usporedna
gramatika indoevropskih jezika, 1833, izvornik na njemackom drugo izdanje 1885-1889, u V sv). Indoevropska jezicna grana ukljucuje slijedece grane: hetitsku, indijsku, iransku, toharsku, armensku, trackofrigijsku, grcku, ilirsku, albansku, italicku, keltsku, germansku, balticku i slavensku. Indoevropski narodi su s jezikom prenosili i zajednicku ideologiju..."

Podrucje Istre prije Slavena bilo je nastanjeno narodima raznog
podrijetla, od starosjedioca toga vremena, onih koji su se
asimilirali sa starosjediocima, koji su u svojim osvajackim pohodima prosli Istrom, ili se nakratko zadrzali, bili su to: Keramicari Trake, Iliri (Liburni i Histri), Heleni, Etruscani, Kelti, Rimljani, Huni, Goti, Bizanti, Longobardi, Avari, Franci,
Mleci, Germani, Austrijanci i drugi.

Tragovi stare indoevropske religije, nalaze se u religijama svih
evropskih naroda. Slicnosti, dakle, izmedju religija pojedinih
evropskih naroda ne treba odmah smatrati kao neki utjecaj, pozajmicu ili originalnost. Svakako dolazak Slavena, Hrvata u nase krajeve imao je vrlo vazne posljedice. Svi Liburnijski gradovi i gradovi Histra ubrzo se posve slaviziraju tako da je stari romanski jezik kojim su stanovnici govorili posve nestao i jedva mu nalazimo traga u toponimima. Tarsatica kao i Istra nastavili su zivjeti u novim uvjetima i novim okolnostima.

"Slavenska mitologija je politeistickog karaktera ali zato ipak ima jedno vrhovno bozanstvo, jednog boga bogova, kome su potcinjeni svi bogovi."


Vjerovanje u vrhovno bozanstvo, u boga bogova (Deus deorum),
postojalo je jos u indoevropskoj zajednici svih evropskih naroda, a izrazeno je u sanskrtskom jeziku sa rjecju "dyaus pita". Ovo
nadbozanstvo zadrzalo se u mitologijama svih evropskih naroda i to kod Grka pod imenom Zeus, kod Rimljana Jupiter i kod starih Germana Tuiz; kod Njemaca Ziu. U mitologiji starih Slavena nalazi se pod imenom SVAROG ili PERUN."

Perun, gospodar gromova, bog, koga svaki kronicar spominje, koji se najvise odrzao u folkloru, pripovjetci i pjesmi svih Slavena, koji je ostavio tragove na osobnim imenima, na imenima sela, planina i biljaka. Za direktnog nasljednika Peruna mozemo posve slobodno smatrati Sv. Iliju.

Ostala bozanstva starih Slavena bila su: Svetovid (Svarozic), Dazbog, Volos, Vales, Triglav, Stribog, Simargl (Zimogonja), Mokasa, Radgost, Trojan, Rudjevid, Gerovid (Jarevid), Porevid, Pripegala, Podaga (Pogada), Jula, Crnbog (Crt), i drugi.

Slavenska bozica bila je Vesna, Devana ili Morana, kao i mnoga druga lokalna bozanstva.

Na jednom mjestu Vladimir Nazor pjeva Crtu: "Gle mrtvacki pokri odar / sirno polje / vihor huji kroz gudure i kroz gaje / navjescuje zemlji Crt je sada vladalac i gospodar."


" Skupe se ljudi i žene s djecom, i prinose svojim bogovima na žrtvu volove, ovnove, a također i Kršćane. Oni smatraju da bogovi naročito vole kršćansku krv. Poslije toga svećenik prelijeva žrtvu krvlju, da bi bolje razumio proricanje. Jer po pričanju mnogih Slavena zli bogovi se najlakše mame krvlju. Kad se po običaju svrši čin prinašanja žrtve, onda sav narod posjeda za bogate stolove, jede, pije, pa se zatim veseli i pleše...Oni se na svojim gozbama i veseljima obređuju jednim peharom, pri kome izgovaraju neke riječi, koje, prije bih rekao, nisu u pohvalu bogu već kao proklinjanja, govoreći da sve što je dobro dolazi od boga dobra, a zlo od boga zla..." Helmold o Polapskim Slavenima, Chronica Slavorum

12.06.2005.

O NOVOJ VRSTI VILA

Gorske ili planinske vile lutaju planinama i pjevaju s vjetrovima pjesme koje omamljuju ljude. One lebde oko svojega planinskoga svijeta i cuvaju ga. Tu su posebno brižne biokovske vile. Prica veæ stoljecima govori da su zaklete na sto godina (što vila zna što je to stotinu godina!). Odozgo su lijepe, ali donji im je dio tijela ružan: umjesto nogu imaju konjska kopita. Ipak, planinari, ne zaboravite: za biokovske se vile prica da su najzgodnije gorske vile. Ali su i opasne! Znaju biti dobre, ali i vrlo pakosne. Kad bi ljudi pošli na Biokovo brati ljekovite trave pa bi ih ugledali, one bi ih bacale s litica u ponor! Jer, one svoju moc nad ljekovitim travama ne žele podijeliti ni sa kime!
I drugdje po planinama vile beru "rosno po izbor cvijece" koje imade ljekovitu, nadnaravnu moæ: pomaže kod ozdravljenja, iscjeljuje rane, pomaže kod raznih tegoba. Takve se vile zovu i "biljarice" ili "vidarice". Vile utjelovljuju djelovanje prirodnih sila. Život svake od njih vezan je uz odreðeno drvo, biljku, planinu, izvor, rijeku ili jezero gdje ona djeluje i živi.
Nema mjesta gdje vila ne bi mogla živjeti i naciniti si vilinske dvore. Vrijedi spomenuti da za svoje dvore cesto odabire i špilje. Uci unutra možeš samo ako su te vile pozvale. Inace nikada više neceš izaci. A unutra je prekrasan drugi svijet koga samo odabrani vide. Pred vecinom se posjetitelja pretvara u labirint stijena iz koga nema izlaza.
Naše najpoznatije špiljsko stanište vila bile su Vilinske jame u Samoborskom gorju. Legenda pripovijeda da su u njoj živjele lijepe djevojke raspletenih kosa. Pomagale bi dobrim ljudima tako da su nocu obavljale poslove koje oni ne bi stigli obaviti danju. Zle ljude kažnjavale su tako da bi na njih bacale prokletstvo. Voljele su glazbu, a mrzile buku. Zbog buke koju je u ove krajeve donijela civilizacija otišle su u neke tiše krajeve. Otjerali su ih ljudi i svojim neprestanim dolascima i uništavanjem njihovih špilja. I danas postoji vjerovanje da bi se jednom ipak mogle vratiti; onda kad ljudi konaèno sa sobom odnesu smece (konzerve, papir, plastiku) koje svuda ostavljaju. A uništene špilje? Hoce li se one obnoviti?

Zašto se spominju zajedno vile s Biokova, vile vidarice i one iz Vilinskih jama? Zbog njima zajednicke velike ljubavi prema prirodi.
A mogu li se ljudi time pohvaliti?

12.06.2005.

NA VILINSKIM IZVORIMA

Šumske, vodene i planinske vile u najužem su srodstvu. Legende govore da su šumske vile najstarije. Postoje i "vile oblakinje" koje žive u niskim oblacima i cuvaju boga Peruna. Po nekim su prièama i planinske vile nastale od njih. Naime, dok su se odmarale u oblacima zaspale su pa ih je uhvatilo podnevno sunce. Zato su kažnjene tako da su baèene u planinu da žive na njoj.
Najbliže srodnice vila oblakinja su vile izvorkinje koje žive po izvorima, jezerima i potocima. Skrivajuci se pred ljudima, te se vile pretvaraju u labudove. Znaju imati i noge kao labudovi.
Gorske se vile obièno nalaze pored gorskih izvora. Mlaðe su srodnice vodenih i oblacnih
vila. Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se "vilinska vodica", nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvecena vilinskim duhom koji je oblijece. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Ti nepresušni izvori samo tada i mogu presušiti. Vile, kako smo veæ culi, spremne su se i družiti s ljudima, cak i ljubav voditi, ali njihovi inace dosta rijetki muški predstavnici, vilenjaci, znaju za nas ljude biti vrlo opasni.
Treba se cuvati takvih kontakata! Jedan takav susret opisuje i Šime Balen u svojoj knjizi "Velebit se nadvio nad more..."
Prica se, naime, kako je neki podgorski lovac, tragajuci za divljim mackama u cik zore izbio pod samu glavicu Rožanskih kukova, ispod same kamene kupole. Umoran od veranja planinom, zastao je da se odmori i potegao usput iz povelike ploske lozovace. Htjede zadrijemati, kad odjednom primjeti da se nalazi na cistini s malim jezercem obraslim lopocima. Kako li se tek iznenadio kad je primijetio da na velikim listovima lopoèa spavaju tri prekrasne djevojke u bijelim poluprozirnim svilenim haljinama koje su nestvarno lelujale na vjetru! Ne treba ni naglašavati da se radilo o vilama, a ne nekim obiènim pastiricama. I one su njega primijetile i pocele ga pozivati k sebi. Tek što je poželio krenuti za njima, iza Rožanskih se kukova pojavilo sunce. U strahu pred suncem s kojim dolaze i vilenjaci da skupe zaostale vile i otjeraju ih u vilinske dvore, one pobjegoše.
Ni naš lovac nije casa casio; cuo je i on vec za nezgodna iskustva drugih u susretima s vilenjacima. Zato je pobjegao glavom bez obzira do prvog iduceg proplanka. Izgreben i poderan, preostalom je lozovacom manje oprao ogrebotine izvana, a više okrijepio dušu iznutra. Probudili su ga nakon nekoliko sati pastiri koji su slucajno prolazili.
O svom doživljaju nije volio pricati jer se bojao da mu ljudi neæe vjerovati. Ipak, izlanuo se u gostionici u Jablancu kad je, dakako, ponovo uz nekoliko cašica lozovace previše, kako veli Šime Balen "pomunjasa i u svojoj se munjasiji izlajao pred jednim svojim prijateljem da je na Rožanskim kukovima naišao na vile i vilinsku vodu." Nepotrebno je i spominjati: onima koji su vjerovali u vile i price o njima bio je to još jedan dokaz o njihovu postojanju na Velebitu. A nevjerni Tome ponadali su se da pod Rožanskim kukovima ipak postoji izvor. Pokušali su ga pronaci, ali zasad uzalud...

09.06.2005.

cime se vile hrane?

Najviše vole med, maslac i janjetinu. Ne vole jesti uvijek na jednom mjestu, vec lutajuci planinom biraju glatke, kao nožem odrezane stijene, koje pozelene lišajevima nakon njihova blagovanja.
Još jedno upozorenje glede njihove prehrane: naša narodna predaja govori da se vile hrane "od nijeka", dakle putnicima uzimaju ono što netko zanijece, sakriva pred drugima, a ima. Zato ne budite sebicni! Zamjerit cete se i vilama.

08.06.2005.

Kakve su kao osobe?

Vole pomagati slabijima i ne vole nepravdu. Znaju usput planinom ostavljati hranu umornim putnicima. Predaja govori da se jedna vila na Bracu sažalila na najmanjeg pastira u planini koga su svi ostali tukli. Dade mu sisati svojega mlijeka i on postade najjaci. Ljudima su duboko zahvalne na pomoci i na dobrotu redovito odgovaraju dobrim. Ali, zle ljude, ili one koji im žele napakostiti nemilosrdno kažnjavaju. Vole se družiti s mladim momcima, ali se ljute i osvecuju kada mladiæi prièaju drugima da su ih upoznali i s njima vodili ljubav.
Postoje i vile posvaðuše, koje uživaju svaðati ljude, posebno muževe i žene. Da se zna: i za braène su svaðe cesto vile krive!
Vile cesto planinom idu same. Da ih ne prepoznamo pretvore se u zmiju, pticu, cak i staru babu. Obožavaju ples, pa se na odreðenim mjestima okupljaju i redovito plešu u kolu. Onoga tko ih za vrijeme plesa primijeti spremne su pretvoriti u stijenu ili drvo. Znaju ga i odvesti sa sobom i do smrti škakljati, to valjda i nije neka kazna. Na mjestima vilinskog kola izrastaju gljive i stvaraju one cudesne krugove gljiva po našim planinama.

06.06.2005.

Kako izgledaju?

Lijepota bez kraja i konca. Sve se naše price slažu da su vrlo lijepe, prozracne i lagane. Tek, umjesto nogu imaju kozje papke ili konjska kopita. Kosa im je obicno zlatne boje, raspuštena cesto gotovo do zemlje. Ne smije ih se cupati: umrla bi kad bi joj netko išcupao tek i jednu vlas!

05.06.2005.

GDJE ŽIVE?

Nalazimo ih po planinama, spiljama, livadama, cak i u oblacima. Prema staništima i nazivima se razlikuju: postoje vile drvarice (one koje žive po krošnjama), zatim vile planinkinje, vile zagorkinje, diklice planinske, vile vodarice itd. Vole i more; odmorište im je otocic Jabuka, koji je ujedno i vrt velebitskih vila! Zanimljivo, planine u unutrašnjosti Hrvatske obicno nastanjuju drugi ženski mitski likovi, svakako mnogo strašniji i nažalost ružniji.

03.06.2005.

KAKO SU NASTALE?

Postoji mnogo prica! Jedna kaze da su nastale od livadne trave, odnosno od sline koja nastaje na travi za proljetnom rosom, druga govori da je Bog prokleo ohole djevojke, a jedna posebno zanimljiva ih povezuje s Bibljijom. Ta prica veli da su vile i vilenjaci neblagoslovljena djeca Bozja. Naime, Adam i Eva su imali mnogo djece, pa su se pred Bogom posramili i sakrili ih, tako, kada je Bog dijelio blagoslove, ta djeca nisu bila tu!
Mnogo je varijanata na ovu temu, ali se sve u jednom slazu; da je svijet bio lijepši, a ljudi sretniji,u doba kada su vile Svijetom hodale!


Proucavatelji govore da su vile dobri duhovi jadranske mitologije, djeve u bijelom, koje plešu na mjeseèini i zavode mladice. Kadre su nestati, kada god to to pozele, ali ako bi se slucajno dogodilo da ih uhvati majka zavedenog mladica, bile bi primorane bespogovorno mu sluziti.

Vile
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Stranice

VILE & VILENJACI

Vile i vilenjaci pjeuse potiho.
Osmijesi im sjaje na licu poput zlacanih zvijezda.
Vjetar se poigrava s njihovim kosama dugim, mekim, svilenim. Haljine im se obavijaju oko tijela... kao zmije oko svoje zrtve.
I stezu ih. Stezu ih sve jace i jace. Osmijesi izblijede.
Zavlada muk. Vila i vilenjaka vise nema. Kroz cijelu sumu odjekuje rijec, tiho kao lopov svima se uvlaci u srce i krade ono najvrijednije.
Ono jedinstveno, ono nase jedino. Krade snove i vizije, krade zelje. Krade ono sto jesmo. Svi postajemo isti. Razlike nema.

U vrijeme ono, kad ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi,
korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi, tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale.
Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon.
Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri zabaciše svoje tambure
i svirale, pjesma je
utihnula.



BROJAČ POSJETA
137744

Powered by Blogger.ba