Vile

Samo da pojasmin da ja nisam autor teksta o vilama. Sve sto je na ovim blogu pronasla sam na drugim stranicama, nazalost nisam napisala link. Cilj je da nadjem sto vise sto moguce intresantno o vilama i da sve skupim na jedno te isto mjesto.

08.06.2005.

Kakve su kao osobe?

Vole pomagati slabijima i ne vole nepravdu. Znaju usput planinom ostavljati hranu umornim putnicima. Predaja govori da se jedna vila na Bracu sažalila na najmanjeg pastira u planini koga su svi ostali tukli. Dade mu sisati svojega mlijeka i on postade najjaci. Ljudima su duboko zahvalne na pomoci i na dobrotu redovito odgovaraju dobrim. Ali, zle ljude, ili one koji im žele napakostiti nemilosrdno kažnjavaju. Vole se družiti s mladim momcima, ali se ljute i osvecuju kada mladiæi prièaju drugima da su ih upoznali i s njima vodili ljubav.
Postoje i vile posvaðuše, koje uživaju svaðati ljude, posebno muževe i žene. Da se zna: i za braène su svaðe cesto vile krive!
Vile cesto planinom idu same. Da ih ne prepoznamo pretvore se u zmiju, pticu, cak i staru babu. Obožavaju ples, pa se na odreðenim mjestima okupljaju i redovito plešu u kolu. Onoga tko ih za vrijeme plesa primijeti spremne su pretvoriti u stijenu ili drvo. Znaju ga i odvesti sa sobom i do smrti škakljati, to valjda i nije neka kazna. Na mjestima vilinskog kola izrastaju gljive i stvaraju one cudesne krugove gljiva po našim planinama.

Vile
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Stranice

VILE & VILENJACI

Vile i vilenjaci pjeuse potiho.
Osmijesi im sjaje na licu poput zlacanih zvijezda.
Vjetar se poigrava s njihovim kosama dugim, mekim, svilenim. Haljine im se obavijaju oko tijela... kao zmije oko svoje zrtve.
I stezu ih. Stezu ih sve jace i jace. Osmijesi izblijede.
Zavlada muk. Vila i vilenjaka vise nema. Kroz cijelu sumu odjekuje rijec, tiho kao lopov svima se uvlaci u srce i krade ono najvrijednije.
Ono jedinstveno, ono nase jedino. Krade snove i vizije, krade zelje. Krade ono sto jesmo. Svi postajemo isti. Razlike nema.

U vrijeme ono, kad ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi,
korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi, tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale.
Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon.
Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri zabaciše svoje tambure
i svirale, pjesma je
utihnula.



BROJAČ POSJETA
137744

Powered by Blogger.ba