Vile

Samo da pojasmin da ja nisam autor teksta o vilama. Sve sto je na ovim blogu pronasla sam na drugim stranicama, nazalost nisam napisala link. Cilj je da nadjem sto vise sto moguce intresantno o vilama i da sve skupim na jedno te isto mjesto.

14.06.2005.

SLAVENSKA BOZANSTVA

Arijac je pripadnik pete Rase Majke, nasljednice Atlantide.
H.P.Blavatsky tu rasu opisuje kao evropsku, bijelu, nastalu u
kvartaru (Tajna doktrina, sv.III).

"Arijski (lingvistika) = indoevropski, ariofon. Indoevropskim
nazivamo porodicu jezika kako ju je izdvojio F.Boop (Usporedna
gramatika indoevropskih jezika, 1833, izvornik na njemackom drugo izdanje 1885-1889, u V sv). Indoevropska jezicna grana ukljucuje slijedece grane: hetitsku, indijsku, iransku, toharsku, armensku, trackofrigijsku, grcku, ilirsku, albansku, italicku, keltsku, germansku, balticku i slavensku. Indoevropski narodi su s jezikom prenosili i zajednicku ideologiju..."

Podrucje Istre prije Slavena bilo je nastanjeno narodima raznog
podrijetla, od starosjedioca toga vremena, onih koji su se
asimilirali sa starosjediocima, koji su u svojim osvajackim pohodima prosli Istrom, ili se nakratko zadrzali, bili su to: Keramicari Trake, Iliri (Liburni i Histri), Heleni, Etruscani, Kelti, Rimljani, Huni, Goti, Bizanti, Longobardi, Avari, Franci,
Mleci, Germani, Austrijanci i drugi.

Tragovi stare indoevropske religije, nalaze se u religijama svih
evropskih naroda. Slicnosti, dakle, izmedju religija pojedinih
evropskih naroda ne treba odmah smatrati kao neki utjecaj, pozajmicu ili originalnost. Svakako dolazak Slavena, Hrvata u nase krajeve imao je vrlo vazne posljedice. Svi Liburnijski gradovi i gradovi Histra ubrzo se posve slaviziraju tako da je stari romanski jezik kojim su stanovnici govorili posve nestao i jedva mu nalazimo traga u toponimima. Tarsatica kao i Istra nastavili su zivjeti u novim uvjetima i novim okolnostima.

"Slavenska mitologija je politeistickog karaktera ali zato ipak ima jedno vrhovno bozanstvo, jednog boga bogova, kome su potcinjeni svi bogovi."


Vjerovanje u vrhovno bozanstvo, u boga bogova (Deus deorum),
postojalo je jos u indoevropskoj zajednici svih evropskih naroda, a izrazeno je u sanskrtskom jeziku sa rjecju "dyaus pita". Ovo
nadbozanstvo zadrzalo se u mitologijama svih evropskih naroda i to kod Grka pod imenom Zeus, kod Rimljana Jupiter i kod starih Germana Tuiz; kod Njemaca Ziu. U mitologiji starih Slavena nalazi se pod imenom SVAROG ili PERUN."

Perun, gospodar gromova, bog, koga svaki kronicar spominje, koji se najvise odrzao u folkloru, pripovjetci i pjesmi svih Slavena, koji je ostavio tragove na osobnim imenima, na imenima sela, planina i biljaka. Za direktnog nasljednika Peruna mozemo posve slobodno smatrati Sv. Iliju.

Ostala bozanstva starih Slavena bila su: Svetovid (Svarozic), Dazbog, Volos, Vales, Triglav, Stribog, Simargl (Zimogonja), Mokasa, Radgost, Trojan, Rudjevid, Gerovid (Jarevid), Porevid, Pripegala, Podaga (Pogada), Jula, Crnbog (Crt), i drugi.

Slavenska bozica bila je Vesna, Devana ili Morana, kao i mnoga druga lokalna bozanstva.

Na jednom mjestu Vladimir Nazor pjeva Crtu: "Gle mrtvacki pokri odar / sirno polje / vihor huji kroz gudure i kroz gaje / navjescuje zemlji Crt je sada vladalac i gospodar."


" Skupe se ljudi i žene s djecom, i prinose svojim bogovima na žrtvu volove, ovnove, a također i Kršćane. Oni smatraju da bogovi naročito vole kršćansku krv. Poslije toga svećenik prelijeva žrtvu krvlju, da bi bolje razumio proricanje. Jer po pričanju mnogih Slavena zli bogovi se najlakše mame krvlju. Kad se po običaju svrši čin prinašanja žrtve, onda sav narod posjeda za bogate stolove, jede, pije, pa se zatim veseli i pleše...Oni se na svojim gozbama i veseljima obređuju jednim peharom, pri kome izgovaraju neke riječi, koje, prije bih rekao, nisu u pohvalu bogu već kao proklinjanja, govoreći da sve što je dobro dolazi od boga dobra, a zlo od boga zla..." Helmold o Polapskim Slavenima, Chronica Slavorum

Vile
<< 06/2005 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Stranice

VILE & VILENJACI

Vile i vilenjaci pjeuse potiho.
Osmijesi im sjaje na licu poput zlacanih zvijezda.
Vjetar se poigrava s njihovim kosama dugim, mekim, svilenim. Haljine im se obavijaju oko tijela... kao zmije oko svoje zrtve.
I stezu ih. Stezu ih sve jace i jace. Osmijesi izblijede.
Zavlada muk. Vila i vilenjaka vise nema. Kroz cijelu sumu odjekuje rijec, tiho kao lopov svima se uvlaci u srce i krade ono najvrijednije.
Ono jedinstveno, ono nase jedino. Krade snove i vizije, krade zelje. Krade ono sto jesmo. Svi postajemo isti. Razlike nema.

U vrijeme ono, kad ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi,
korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi, tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale.
Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon.
Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri zabaciše svoje tambure
i svirale, pjesma je
utihnula.



BROJAČ POSJETA
133229

Powered by Blogger.ba