Vile

Samo da pojasmin da ja nisam autor teksta o vilama. Sve sto je na ovim blogu pronasla sam na drugim stranicama, nazalost nisam napisala link. Cilj je da nadjem sto vise sto moguce intresantno o vilama i da sve skupim na jedno te isto mjesto.

05.01.2009.

"Vilinski dnevnik"

Jos jedna veoma dobra magicna knjiga za one koje vole i vjeruju u vile!

Cicely Mary Barker umjetnica je s početka 20. stoljeća koja je svoj rad gotovo isključivo posvetila vilama i vilenjacima, tražeći ih u vrtovima, rascvjetanim gredicama i mirisnim cvjetovima drveća. Rezultat je bajkovita knjiga koja zaranja u čaroban svijet u kojem caruju ljepota i mašta. Ovdje ćete naći sve što trebate znati o vilenjacima – o njihovim krilima i šiljatim ušima, o vilinskom kolu i vilinskom sajmu na kojem vilenjaci ispijaju žirove kapice napunjene jutarnjom rosom i još mnogo, mnogo toga.

Godina je 1920. a mlada Cicely Mary Barker nalazi se u ladanjskoj kući svoga prijatelja u Sussexu, gdje će provesti proljeće i ljeto. Kako prolaze dani, Mary provodi vrijeme u vrtu pišući i crtajući, te počinje sumnjati da se u posvuda u cvijeću oko nje nalaze male vile i vilenjaci. Tako počinje njezina potraga za vilenjacima koja je rezultirala ovom knjigom i istraživanjem u vilenjački folklor. Iako izmišljeno djelo, «Vilinski dnevnik» se sastoji od originalnih autoričinih crteža, slika i dijelova pjesama iz 1920-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća.

Vile
<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Stranice

VILE & VILENJACI

Vile i vilenjaci pjeuse potiho.
Osmijesi im sjaje na licu poput zlacanih zvijezda.
Vjetar se poigrava s njihovim kosama dugim, mekim, svilenim. Haljine im se obavijaju oko tijela... kao zmije oko svoje zrtve.
I stezu ih. Stezu ih sve jace i jace. Osmijesi izblijede.
Zavlada muk. Vila i vilenjaka vise nema. Kroz cijelu sumu odjekuje rijec, tiho kao lopov svima se uvlaci u srce i krade ono najvrijednije.
Ono jedinstveno, ono nase jedino. Krade snove i vizije, krade zelje. Krade ono sto jesmo. Svi postajemo isti. Razlike nema.

U vrijeme ono, kad ljudi bijahu dobri, a vile njima pomagale polja žeti, travu kositi,
korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi, tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale.
Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon.
Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri zabaciše svoje tambure
i svirale, pjesma je
utihnula.



BROJAČ POSJETA
137744

Powered by Blogger.ba